Imendani se u Francuskoj slave na dan sveca po kojem je osoba dobila ime, prema katoličkom kalendaru. Tradicionalno, bila je to značajna prigoda u redovničkim domovima, obilježena odlaskom na misu, molitvama i primanjem blagoslova. Danas je proslava često skromnija, s prijateljima ili obitelji koja daje male darove, cvijeće ili čestitku u čast imenjaku osobe. Imendane češće obilježavaju starije generacije ili u ruralnim područjima, iako ih neki još uvijek priznaju kao kulturni običaj. Globalno, imendani imaju različitu važnost, osobito u zemljama s jakim kršćanskim ili pravoslavnim tradicijama, poput Grčke, Poljske i Mađarske. U ovim krajevima imendani mogu biti jednako značajni kao i rođendani, sa svečanim okupljanjima, hranom i dobrim željama. Za razliku od rođendana, oni su određeni kalendarom i dijele ih mnogi ljudi istog dana. Iako manje uobičajeni u modernim sekularnim društvima, imendani ostaju značajan način slavljenja identiteta i nasljeđa.
